|
|
| < | srpanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Samo riječi.....
...možda samo nestanem...
Nije ovo za mene.
Reci kako je kad gubiš se,
kad krivo radiš, lutaš i nestaješ,
kad sve riječi postanu suvišne,
tvoj mutan pogled, nijeme usne,
gdje je nestalo srce?
Punila sam ti grudi,
srce htjelo je iskočit
Ali ipak smo ljudi,
teško je grešku uočit
I triput teže priznat,
uvijek držo si se iznad
Makar bio u krivu,
priznat nećeš za glavu živu
A jebo sve,
jebo pare-trebe ko Edo
Sapleo si se i pao,
nisi znao kud bi gledo
Sada gledaš u pod,
istina prejako blješti
Kad me sretneš, šutimo,
ko jebeni furešti
Neznamo se više, možda bolje,
drugi je odnos...Ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoj Ponos.
Pogledaj me u oči,
znaš da mislimo isto
Vjerujem ti jer te volim,
al spao si fakat nisko
Zar i ti, sine Brute? Sranja me ljute
Još jučer držo si se mene
ko dijete za majčine skute.
Nije svejedno, prodo si me,
malo dobio,
A bez mene ćeš teško,
neznaš kolko si izgubio
Ko će te trpit, ha? I gutat sranja?
Da,
Drugi ti se nude,
al su to sve obećanja, a?
Drugi bi umrli, ubili za mene
Ti si me zgazio, našao zamjene
Više me nemaš,
al i slomljena kost će srast...
Ostaj mi zdravo. Točka.
Pozdrav, tvoja Čast.
Kad su stvari stisle sa svih strana zajedno smo stajali,
Ja držo sam se uz tebe,
nismo se odvajali,
kad su doma bile frke uz mene si ih prebrodioi cura kad je srala,
i onaj kad te pogodio,
i masu takvih sličnih situacija,
sve ispalo je
dobro - bez ne'akvih povečih komplikacija,
al sad se sve promijenilo,
jebote ti si lud,
ono totalno si danas promijenio svoju ćud,
ne razumijem šta ti je,
al nije me ni briga,
to je tvoja odluka,
i šta ću ja, jebiga
sad putevi razilaze nam se,
smatram to porazom
ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav tvoj Razum...
Crvena sam kao armija,
natečenih arterija
Od primljenog udaranja,
od prejakog šamaranja.
Nema okretanja druge strane,
lako planem
Nemam živaca za bolje dane,
ne čekam da mi svane.
Šta je bilo bilo je,
sad drago za milo je
I dok išlo je išlo je,
nema dalje jer stislo je.
Čuvaj guzicu, to imaš,
vidim to jer uvijek sereš.
Smiješ se? Jebe ti se,
al gorki okus ne ispereš.
Dok gledaš u ogledalo,
dal sviđa ti se odraz?
Brijem da ne
Ostaj zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoj Obraz.
Tu sam da te zaštitim,
život da ti olakšam,
tu sam da ti pružim nadu,
uz tvoj bok da koračam,
ja sam oko da vidiš ljude,
mudrost da ih shvatiš,
ljubav za sve, i mir da ih prihvatiš,
a tvoj je put drukčiji,
korak tvoj teško pratim,
ko da namjerno hočeš me se riješit
da ostavim te samog - teško to prihvaćam,
griješim, znam,
ali i onako me ne želiš,
eto ti pa hodaj sam,
bez mene si praznina,
živi danas kako znaš
jer me nema za sutra,
nema u tebi
i ne moraš nikad više me ni imat,
shvaćam kad me netko tjera
ostaj mi zdravo.Točka.
Pozdrav, tvoja Vjera...
Nismo se dugo čuli,
brinem se jel sve u redu
Pa te sama opravdavam,
nemaš mjesta u rasporedu.
Znam, puno radiš,
znaš da na tebe sam ponosna,
Čujem dobro ti ide,
pitam za te kod svih frendova.
Da ne ispadnem očajna,
kad me pitaju ja se smijem,
Kažem: Čut ćemo se, tak je reko,
barem brijem...
Znam da sam prljava,
al isti smo, to znaš,
Crna ko pod noktom,
nemoj se sramit, ti si naš.
Ja sam u tebi bila zadnji dokaz onog humanog
Al je teško biti čovjek kad zabriješ da si Bog.
Siđi dole, i meni moralo je prisjest...
Ostaj mi zdravo, stari.
Točka.
Pozdrav, tvoja Savjest.
Elemental- oproštajna pisma
Ne govori više
Reci šta da budem,
bit ću za tebe.
Kazi šta da radim,
uradit ću sve.
Ne govori više da te ne volim,
ako želiš prijatelja evo ti ramena.
Ako želiš moju ljubav,
uzmi je za sva vremena.
Ne govori više da te ne volim,
kad odnijela si sve.
Reci hoću to da imam ja ću ti stvoriti,
hoćeš li heroja ratnog otiću se boriti.
Ne govori više da te ne volim,
kaži hoću snijeg da pada,
ja cu pričat s Bogom.
Hoćeš me za jednu noć.
Ljubi me i šutni nogom,
ne govori više,
da te ne volim,
kad odnijela si sve.
Ref.
Za sve ove godine
Još je kod tebe,
dobro i toplo.
JoŠ na uživanje ti mirise soba,
ali nikad dalja nisi bila mi.
Kroz kolut plavog dima,
vidim ti oči,
i suze u njima.
Zatvori prozor, noćas će padati.
Ref.
A ti, ti bi
da me poljubiš i da nazdraviš,
za sve ove godine,
sto su te promjenile.
Za sve one poljupce,
za sve što mi duguješ.
Hoćeš opet, hoćeš da me napiješ.
Cigare su dogorjele,
i rijeci više ništa ne znače.
Samo malo tihe muzike u sobi.
Kroz kolut plavog dima
vidim ti oči,
i suze u njima.
Zaključaj vrata, neću se vratiti.
Ref.
Kad se prijatelji rastaju
Zbog žena plakao sam ja,
nekad mjesec, a nekad i dva,
al' je najteže, svatko to zna
kad se prijatelji rastaju.
Zbog žena pio sam ja,
nekad mjesec, a nekad i dva,
al' je najteže, sruši do dna
kad se prijatelji rastaju.
Ref.
Svega će bit', al' prijatelja neće,
svega će bit', al' nece biti sreće,
svega će bit', pusti, suza nek teće,
kad se prijatelji rastaju,
kad se prijatelji rastaju.
Noćas mi ne budi ljut,
jer i nebo se sprema na put,
ko da ništa ne ostaje tu,
kad se prijatelji rastaju.
Znam da ću opet vas sresti,
negdje zajedno mi ćemo sjesti,
ali tuga će ostati tu,
kad se prijatelji rastaju...
Ref.
ovaj...
brišem blog...neda mi se više pisat...pa...
napravit ću novi samo gdje ću vam ostavljat slike da ih možete iskoristit...
pa......
...tnx svima koji ste mi dolazili...ljeto je jebote e...weee...hehe...
I LOVE YA!
Pozdrav od Lare.
..ili..........LARO,
..............BAMBI,
..............KARA,
..............CROFT,
..............BASKET,
..............JAJA,
..............ITD...
Mali koliko boli je u ovim ljudima.
Iznenada stigao je poziv, dvije-tri riječi,
frendica prekine vezu, zaplače.
''Umro je. Ali....zašto on. Ne mogu vjerovati!''
Nadam se da je i gore lijepo.
Nadam se da si upoznao već i moga anđela.
Moju Anjicu.
Čuvaj se mali. Nedostaješ im.
Ne poznam te, ali nekako evo uhvatio me filing
da ti i ja moram uputiti par riječi.
Ravno iz bolnice buraz samo da i tebi kažem par riječi.
Mogu zamisliti kako im je samo teško.
Bio si premlad da bi tako završio.
Počivaj u miru.
Moja iskrena sućut.
''...dva metra pod zemljom, a iznad svi te vole,
nemogu do tebe, pa ih duše bole,
umro je buraz, a ja- nisam ni svjestan,
on je otišo na nebo,
a ja sam osto sam..''
Gledaj nas odozgo.
Čuvaj ih.
Ovdje te svi vole. Zauvijek.
...oprosti ako te koja riječ uvrijedila...
Hm........da. Ne znam kako protumačiti današnji dan.
Ali evo par riječi. Moram.
Kad srce radi bim-a-bam
Sve drugo je manje važno
Ne želim pjevati, ne želim plesati
Kad srce radi bim-a-bam
Sve drugo je manje važno
Svaka fontana sreće premala za mene
Samo želim da si sa mnom ti
Svaki dan i svaki tren
Danas sam ih željela samo za sebe.
Ali.....nisam ja te sreće.
Danas. Danas sam htjela samo uživati nakon svega.
S njima.
Došla sam tamo. Jedva sam nagovorila svoje.
Bilo mi je super.
Hm...
Da.
U početku.
Za sat i pol prohtjelo im se do grada.
No bilo je tu nesporazuma. Razumijem.
A ja. A šta ću. Neda mi se pa.....idem doma.
Bilo je i deračine, ali nisam niti primjetila.
Bilo mi je jako žao. Neopisivo. Neopisivo.
Možda ipak ne postoji nada.
Nada da mi možda neće do kraja biti sjeban dan.
Da ću ipak s njima uživati u svemu. Ono kao napokon.
Trebala sam ih.
Dušom. Tijelom. Kako god.
A nade bez.
Baš.....nada je kurva. A ja samo ružni putnik kojem rijetko priđe.
Podari se.
A nemam niti novaca više da joj platim (nadi), jer uvijek njima sačuvam za cigare.
Jebena navika. Jebena dobra, a opet loša navika. Jer im nedam da postanu ovisnici.
I onda doma, onak svega sat i pol vani.
Zabrana. Opet u zatvorenom. Samo deračina. Kraj dana.
Pa nadam se da im je za to vrijeme bilo barem lijepo.
Ljepše nego da su ostale.
Sjedim ispred Kino Zagreba
Svjetlo sja iz izloga
Trombociti u žilama
A tebe još nema
Znoje mi se dlanovi
Oko mene hrpa čikova
Gledam niz ulicu
Još nema te
Bim-a-bam za tebe
Hej, hej
Zaboravite ovo.
Samo zaboravite...
Samo me on danas oraspoložio.
...ovo je za moju Tanjo...
NEMA SEX-a VEČERAS!!!
Dao Bog da više nikad nemaš popravaka.
Dao Bog da imao trebi iz HoliVuda koliko ti srce poželi.
Dao Bog da bio bogat. (dat ćeš meni malo, jer sam vjerovala u tebe..hehe..)
Dao Bog da budeš imao na kile trave do kraja života.
Dao Bog da ti muž...žena...djeca bila zdrava.
I najvažnije...dao Bog da ti svaka dala...
...osim mene naravno.
itd...itd...
ŠPRAJCEK SRETAN TI ROĐENDAN!
...tvoja cura iz HoliVuda...
Dala sam ti novu šansu.
Zaigrali smo opet.
Uzeo si bijele. Pa da,niti ne čudim se. Uvijek moraš biti prvi.
Varao si.
Imao si pijun viška. Izdajicu viška.
Pojest ću ga kad-tad.
Svemogući kralju, da.
Skrivaš se iza njih. Lukav si. No ne dovoljno.
Pijun po pijun dovodiš u moje kraljevstvo.
Pojest ću i njih.
Radiš tako uočljive poteze. Pratim tvoju igru.
Ostao je još samo jedan.
Otkrila sam tko je.
Rušim i njega.
Sada smo samo ti i ja u igri.
PAT stari! PAT!
Nisi me pobjedio ni ovaj put,ali ni ja tebe.
Krivo ti je. Znam.
Nastavit ćemo. Za dvije godine.
There's a girl in my mirror,
I wonder who she is..
Sometimes I think I know her,
Sometimes I really wish I did..
There's a story in her eyes,
Lullabies and goodbyes..
When she's looking back at me
I can tell her heart is broken
easily..
Želiš mi najbolje, ha?
Veliko NE.
Mislila sam da mogu podnjeti, izbjeći neke stvari,
ali ti si toliko tvrdoglavo biće da zapravo niti ne uspijevam.
Nije me briga sada.
Žalit ćeš osobno ti kažem.
Kao i jučer.
Ponosim se sobom.
Napokon sam ti se udostojila reći.
Za mene je to bila velika hrabrost,
jer te se toliko bojim. Treperim od straha.
(zanemarit ću onaj fizički udarac,
ali duševni….nikad)
No ne zadugo. Doći će i moje vrijeme.
Žalit ćeš stari. Žalit ćeš.
Ni pogledat te neću. Past ćeš nisko. Prenisko.
'Cause the girl in my mirror
Is crying tonight..
And there's nothing I can tell her
To make her feel alright..
Oh the girl in my mirror
Is crying 'cause of you,
And I wish there was something
Something I could do..
Žao mi je što je sve moralo ispasti ovako.
Ne znaju ‘ko si.
Ali znat će. Vjeruj mi. Pokrivat ću te još malo, a onda.
Šećer na kraju.
A sada…sada je i ona počela tvojim stopama.
Svaka i njoj čast.
Vidim koliko mi vjerujete.
Susjedstvo ispituješ, pa čak i ‘’iznajmljuješ’' kretene (pijune) da me prate.
Na što si spao sve samo da mi zagorčaš.
Moje ljeto je uvenulo pored vas. Mislim da dalje nema smisla niti pokušavat.
Gotovo je. Odustajem. Šutjet ću. Do onoga dana.
Samo da mi je 18. Iako svi kažu da bi mi ove godine trebale biti najbolje.
Ali nisu…zbog tebe. Uništio si ih.
Svaka ti čast. Ali bit’ će i meni stari.
Najebo si……......kasnije.
If I could
I would tell her
Not to be afraid..
The pain that she's feeling.
The sense of loneliness will fade..
So dry your tears and rest assured
Love will find you like before..
When she's looking back at me
I know nothing really works that easily..
Samo me omalovažavate, a gdje su tu lijepe riječi?
Govorite kako sam najgora.
Da mi pružate i previše.
Ne znate vi ni približno što znači najgore.
A ja se trudim. A ja se trudim.
Uzalud, kako bi ona rekla.
Možda bolje da sam poslušala nju i jednostavno nestala.
Zauvijek.
I can't believe it's what I see
That the girl in the mirror..
The girl in the mirror
It was…
It was….
Me.
Volim vas, ali ponekad s gađenjem.
Ne znate vi kako je to.
Što znači biti najgori.
A ja šutim. A ja šutim.
Budi pozdravljen uništaču života. Vidimo se još.
Sva se vraČa, sve se plaČa.
I...........
....nije me čekao....
Pravit ću se da je sve O.K.
THE END...
Subota.
Sve je krenulo po planu....ili....barem sam tako mislila...
Gdje prvo? Na rokić naravno, po svoje KOKE!
Usput sretnem onoga nakon pun kurac godina.
No, tak' mi je svejedno.
A onda? U Lipu. Reko ajmo.
A tamo njih troje i ona njihova ekipica.
U P.S. why me???
Ubrzo smo otišli. S frendovima svakako.
ALKOM i NARKOM!
A......gdje sad. Na Gimnu pit. Pljusak. E jesam i ja neke sreće.
Nije bed. Navikla?
Aha......
Čaša za čašom, reko dosta. Nije mi do toga.
Želim drugačije ovaj put doživjeti grad.
Onako...........bez vijuganja. Hehe....
Eh i da opet ona trojica. Došli na Gimnu.
Aj bar neće biti dosadno.
T: '' E aj samnom V otpratit.''
L: '' Aaaa T neda mi se stvarno.''
T: '' Aj učinit ću sve sam' ajde.''
L: '' Aj....aj....''
I tako došle mi do busne. Ajmo sad nazad.
Murja do nas. Ona pijana ko' guzica.
Ajoj. Kome se da toliko trčkarat, nosit ju.
No, opet, nije bed. Ipak, RAZUMIJEM.
I meni se događalo. Al' ne baš tako, no nea' veze.
Ipak....volim ju.
Ljubav oprašta sve. Zanemaruje greške. Zar ne?
Praštam.
(...a jesmo se zbrukale...grrr...)
Stigle smo na Gimnu. Ala ljudi! Gdje ću sjest?
Aaaaaaa...ipak...čuvale su one....još su bile tamo sa Kericom.
Nije mi bilo dobro. Pizdila sam.
NAKURČENA.
Ne diraj me. Grizem. Šuti, molim te.
Zabila sam se s njima u prokleti kut (neki kurac od zida).
Svijetlo me još više razbjesnjelo. Iako, govorila sam da je (to) bilo sunce....hehe...
A onda ''sunce'' se ugušilo.
Nakurčenost je nestajala.
Preko puta. Stajao je. Ne znam ga. Vjerujem, ni on mene, ali gledao je.
Svako malo nabacivao je pogled. Smješkao se. Uzvratila sam.
I tako 10-12 puta. Aaaaaaaa.....jebo majku svoju koja ga rodila tako jebenog!
Uf...
NE! FUCK!
Moram ić. A još malo. Samo još malo.
Smješkao se i dalje. Mahnuo je.
I ja, ali odlazeći.
Tužno je zinuo.
'' A kud ćeš?'' –izdaleka on meni.
A ja.....šta da mu kažem.
Da sam još usrana beba? Da moram doma?
Nabacim zadnji smješak, okrenem se i nezadovoljno odem.
Ali ipak, upotpunio mi je dan. Neka dođe opet. Želim nastavak.
Čekaj me.......
Kako me samo spazio u gomili........?
Djevojčica se probudila. Nije joj svejedno. Sada joj je sve važno.
Zapravo. Uvijek je i bilo.
Dolazi. S koferom nasmiješenih lica. Došla vas je usrećiti koliko god je moguće.
Dočekajte i vi nju, onako, ugodno. I iako nekima niti nije stalo, nema veze,
pravite se za nju da je sve za 5. Pravite se, jer ona se upravo trudi za vas.
Zbog nje. Za nju. Napravite tako.
I nema veze tko ste. Dobro došli ste. Od danas, pa do zauvijek.
I....voli vas.
Voli ono što jeste. Evo......upravo vam zahvaljuje. Kao i uvijek.
Sve će jednom proći. Upravo zato sada želi uživati.
S vama.
S njima.
Sa svima.
Ovaj put djevojčica je napravila popis praštanja.
Abecedom.
Slike će opet biti u boji. Sve će biti jasno vidljivo.
ŽUTI SVIJET. Da i ne pričam. Već ga je ukrasila. Za vas.
I obećaje da vas nikada neće razočarati.
Znate...zadnjih par dana joj je bilo teško. Ali....ona je prešutila.
Jer nije mogla odoljeti vama.
Nije željela uništiti.....ama baš ništa.
No...nema veze. Prošlo ju je, a doći će i opet.
I tako, poput vrtuljka, u krug.
Divila se svijetu.
Vašem uživanju u malim stvarima.
A sada...
Crna djevojčica je našla svoju sreću...ne želi je pustiti...niti neće.
Viče vam da......opraštate......kao i ona.
Barem.......pokušajte.
Ovaj put neće biti grešaka.
Gledam vas sad, gledat ću vas i odozgo.
Bacite kocke sreće.
Ulog....život.
Igrajmo se. Opet.
D grl iz not gona daun....daun....hehe....
C-YA................................danas...
...never mind...hehe...
eh i da....EMO......?
WTF!!!
...daj ne budalite.... 
Mali vrag,
A baš mi je drag..
Jebozovan je mali,
Sve nas redom pali.
Voli piti,
Luku (po guzi) mlatiti.
Voli jesti šta mu žena spremi,
Bilo jutro
Popodne,
Il' veČe,
Uvijek hrane ima,
Jebemu mater koje je on sreće.
Inače, žena mu je draga, do nje mu je stalo,
Al šteta što dobiva sex-a malo.
I tako neda mi se pisat više,
Ukratko vam sve ovdje o njemu piše.
Nema rime,
Nema zime,
Proljeće je, a možda i ljeto.
Do iduČeg puta ajte bok,
Pošto Mirna plaća, ode ja sad na sok. 
...svi ga volimo...jea,jea...
By- tvoja cura iz HoliVudan
...ovo je najretardiranija pjesma koju sam ikada napisala...hehe...
P.S.- zanemari ovu sliku....haha...
Pun mi je život grešaka,
ponavljam ih dan za danom,
al' još od rane mladosti,
osjećam da je neko sa mnom,
da diše u blizini,
i da brine o sudbini mojoj...
Sjedim na tronu svoga carstva.
Lijeva potpora ona.
Desna potpora ona.
Hvala im.
Koliko sam gluposti
napravio u životu,
skoro da sam i pretjer'o,
neka mi je na sramotu,
nosio sam u torbi glavu,
izvuk'o je živu i zdravu,
samo ja znam što....
Ref.
Na ramenima mi dva anđela sjede,
čuvaju me od nesreće i bijede,
dva anđela danju, noću rade,
paze da mi neko sreću ne ukrade.
Razmišljam.
Jebote koji kurac....ja sam skrenula....sve je utihnulo.
Jebena monotonija. Ne sviđa mi se! NJE!
Neću tako.
Gdje su jebeni osmjesi, njihova zajebancija, tješenje, njihovo staro ja?????
Šarenilo ? ? ? ? ?
NJEMA! =(
ZAPRAVO ŽUTI SVIJET.
Zašto mi sve otežavate.
Gubim samopouzdanje.
Govorite kako blijedimo jedna pred drugom.
A ja se trudim, trudim da ostane sve kao i prije.
I vi isto. TNX...nezamjenjive moje.
Bit' ću prosta.....ma koji kurac vi pričate.
Bit' će sve dobro. Radite paniku, bzvz. To me straši.
Nisam gledala tako...znate ono naše...čist neka zajebancija.
Ono kuiš bit' će dobro.
Potrošio sam život do pola,
ko sapun od jorgovana,
koliko sam u park kafani,
ostavio kišnih dana,
dok vjetar na izlog lijepi lišće,
neko kao da mi ruku stišće,
samo ja znam ko...
O tebi sam maštao,
čekao te dan za danom,
ušetala si u moj život,
pod žutim kišobranom,
ona je sve što ti treba,
šapnuo je neko kao s neba,
samo ja znam ko...
Ref.
Treperim od straha..istina mi prožima venama,
a nemam hrabrosti, nemam hrabrosti reći...znate već.
Jer...bojim se da me nećeš shvatiti.
Da će biti još gore...da ću te stvarno izgubiti.
Eto ti jebenog dokaza da mi je stalo...previše kao i njoj.
A sad...navikneš se nekako, kako bi ona rekla,
s vremenom niti ona meni neće nedostajati.
No, opet, nemoj shvatiti krivo, jer to ne znači da te ne volim.
Ne volimo.
Bit će sve O.K...
Ja znam....
Ja znam....
Ref.
Na ramenima mi dva anđela sjede,
čuvaju me od nesreće i bijede,
dva anđela danju, noću rade,
paze da mi neko sreću ne ukrade.
Ajmo ljenčine...dupe u zrak...
Igrajmo se ponovno.
Slažimo puzle.
Volimo se i dalje.
A ona....neka dođe...zavoljela sam i nju.
Znam kako joj je.
I LOVE YA!
Anđeli
Ovo nije djelo mojih ruku...
Već srca napuknutog što žudi za nečim...
Riječi kleše po mome snu.
Kaže....da....moram te vidjeti,opet, zagrliti.
Ne. Ne mogu sa osmjehom naprijed. Čekati budućnost.
Nešto nedostaje. Tebe mi nema.
Zaplesat ću, možda ovaj put upali.
Strah opet nabuja.
Ali...vrijedi pokušati.
Za tebe uvijek.
Uzica se može vući s oba kraja, ali pukne. Kad-tad.
Ja sam otišla prva. Ne nadajući se.
Žao mi je što je tako moralo završiti.
Svaki put bio je slučajan, ali ne razumiješ ti to.
Čini mi se da sam duboko pala u plavetnilu tvoga oka.
Bio si drag, kad god mi je trebala pomoć, bio si tu.
No, ipak mrziš me.
Razumijem. Zaslužuješ objašnjenje, iako ga niti ne želiš čuti.
Oprosti. Zvuči isprazno, ali dođi.
Priđi mi, dokazat ću ti. Uvjerit ćeš se u suprotnost.
Nisam tako loša osoba kao što misliš.
I pusti priče koje nagomilavaju dan za danom.
Pusti riječi mrske i moje pohlepne pokrete.
Nisu bili namjenjeni tebi.
Iako, ne primjećujem te u takvim trenutcima. Iznenada.
Oprosti za to.
Uvjeri se, pitaj mene da li je istina.
''Neka ljudi govore...na na nana....
nek mi stave okove...na na nana...
još više znam, još jače znam....ne puštam te ja.''
Samo zaboravi moju sliku koju si zamislio svi proteklih godina.
Pobrkaj opet puzle i krenimo ispočetka.
Zajedno ćemo ih slagati, da ne pogriješimo opet.
Ovaj put bit' će o.k..
Zar ne? Brijem da da.
Slijedeću subotu nastupam...
...koraci će do tada biti krvavo uvježbani.
Hajde dečko...ne libi se. Pruži još jednu šansu.
Neka bude bolje nego prije.
Ne budi piz**...
Hajde dečko...potrudi se.
Neka ovaj put bude i po tvome.
Obećajem neću više.
Obećajem neću pasti i ovaj put.
Samo dođi na pozornicu.
Komotno se smjesti.
Poslušaj i pogledaj, ako ništa drugo.
Barem još zadnji put.
Grižnja me izjeda.
Iako joj niti nije mjesto ovdje.
Čekaj me u subotu.
Tako ona misli...
Matea samo za tebe...
Ako hoćeš još nabavim slika...
Zdravo svima!
Znaš, stari, falio mi je taj pozdrav
i osmjeh na tvom licu.
Dugo sam to željela vidjeti. Barem na trenutak.
Želim reprizu svega. Života. Kao u fucking sapunicama!
Želja je ispunjena, niti ne znajući da si mi upotpunio dan.
Happy sam! Barem znam da me još uvijek poštuješ.
I Ti i Ti.
Hvala vam.
Vjerojatno bi se čudili kada bi vam rekla da pišem o vama.
Ali, znate, ja se veselim malenim stvarima poput vašeg osmjeha.
Susreli smo se.
Vi u jednom, a ja sa svojima, u drugom smjeru.
A, nekada sam vašim putem šetala (s vama naravno).
Hvala vam na onom vremenu. Na pažnji. Brizi.
Voljela bih opet okusiti onaj svijet, naš.
Živjeli smo u sprdnji, bilo je super,
Dok nisam otišla u ženski dio svijeta.
E, a.....sjećate se masovnog provođenja vremena u Ragbiju (il' kak se već piše),
Slikanje guzica jedni drugima, uvijek smo Ti i Ja bili protiv Njega,
iako je nekad doista On bio u pravu,
i ono sjedim pred zgradom, a vas dvojica...
B: ''E aj s nama!'' S: ''Da jebote, šta ćeš tu!''
Ili skidanje balona s njegove krute kose,
nogomet (zuje)- opet je Onaj drugi uvijek popušio, šah,
RULET!- to svakako ne smijem zaboraviti.
Plesanje u discu-koja sprdnja-al' nije nas bilo briga,
povjerenje...
Ja još ponekad živim u tom svijetu, no,
samo u sjećanjima, željama.
Želja za povratkom.
Imate pravo. Nisam se smjela upušatati u takva iskustva, kad sam već znala.
Ali budala Lara. No lijepo mi je i ovako,
ali nekada i predosadno bez vas.
Fale mi vaši biseri. Sprdanje cura.
Bili smo baš kul!
Imate pravo. Cure su prekomplicirane za vas,
iako sam sada jedna od njih. Nadam se da ne zamjerate. Hehe...
Voljela sam vas pederi moji.
Sada ne znam na čemu smo, ali imam neki dobar filing.
Da sam barem opet onakva.
U duši dječak, a opet frendica (cura).
''To će biti taj dan,to će biti taj dan...
Objesi zimmer frei,
lezi pod palmu i uživaj....''
Nekako razočarala me...
Na...neki nepoznat način...
Mislila sam da će sve biti bolje.
Ne znam.
Lagala nam je.
Opet. I opet. I opet.
3 udarca za redom.
3 noža u leđa....
Boljelo je. Ne jako.
Ali boljelo je.
Baš kad se sve činilo....kad je sve podsjećalo...barem malo...na ljeto.
Ona zasere.
Padam na oči...uplakane...svaki put kada mi priđe....
Kada svaki jebeni put moli za oprost.
Popušim.
Vjerujem i vi.
A problemi.
Razumijem te.
No, svi ih imamo. Ne možeš se samo tako smatrati jedinom.
Povrijeđenom.
Ima nas. Možda i s gorim problemima od tvojih, ali šutimo.
Vjerojatno nam ne treba utjeha kao tebi.
Željela sam ti pomoć, ali ti se praviš kao da je sve savršeno.
I s nama i s njima i sa.......
A ona tvoja dva...tri...ili koliko si ih već prevarila.
Žalim ih. Jučer je to bio prvi glas. Nisi nam mogla priznati, ne.
Jer nebi ti bila ta.
Jadni nebili. I oni su pali.
I možda će opet, ali ja ne.
Nezaboravno je bilo u.....znaš već.
Mislila sam možda postoji povratak. Pih!
Kurac....
Postoji samo udarac bezosjećajnog sadržaja koji si nam i ovaj put uzvratila.
Ne vjerujem ti. Više ne....
Toliko o tvojoj promjeni cvijetiću.
A mi lude, pa se veselimo.
Obećanja....možeš zaboravit...kao i mi.
Sada smo samo na bok!
I njezini dodiri mogu imati kanđe zvijeri.
I njezine anđeoske oči mogu imati vražije mane.
I suze koje pušta ''zbog nas''.
A riječi...da ne govorim.
I njeno sve, može biti prokleto.
Izjedaš me svojim sranjima!
Voljela bih sve zaboraviti.
Zbogom komplicirana zvijeri.
Mene više nemoj tražiti.
Za mene si mrtva.
Čuj stara, a i sama si si kriva.
Da, draga.
Baloni između nas pucaju.
Imaš pun kurac sreće kad ti neki toliko puta oproste.
Mene bi već kamenovali,
ali ja nisam u stanju to nekom napraviti.
I opet...i opet..i opet.
Leptirica.
...gotovo je...
...samo ću nestati...
...brišem blog za par dana...hvala svima...
...vaša cura iz holivuda... 
...vaša Kara...
...vaša Sunčica...znaju One...
...vaša Leptirica...
...nekome seka...
...nekima Bičina...
...nekima kuja...
...nekome Lutka...
...nekome svjetlost na kraju tunela...
...vaš Zeko...
...vaša napaljena Vjeverica...
...nekima Mala...
...ali uvijek vaša LARA...
VOLIM VAS...
Probudila se.
Čula je zvuk violine...
Melodiju, baš onakvu kakvu bi joj ponekad svirala njena majka.
Omamila ju je želja za povratkom.
Skidajući zadnje trnce tuge krenula je za mekom melodijom majčine violine.
Trčala je zamišljajući kako će se opet naći u zagrljaju svoje majke.
Kako će opet osjetiti meke dlanove na svome pokvašenom licu.
Željela je samo još jednom čuti nježni,duboki glas i pjesmu..
Pjesmu o radosnoj majci.
Pjesmu o žutome svijetu.
Pjesmu, koje se jedino još ona sjećala.
Znala je svaki ton, svaku riječ,svaki stih, svaku strofu, svako milostivo slovo pjesme.
Pjevala je uz melodiju....
(...svaki tvoj pogled, svaka tvoja riječ ublažila bi bol svaki put,
svaki tvoj grijeh, svaka tvoja suza nije vrijedna,
jer jednom ćeš naći žuti put..)
Naišla je na šumu posutu trnjem. Nije željela samo tako odustati. Krenula je dalje.
Hrabra (poput svoje majke) odlučila se suočiti sa svim preprekama samo kako bi se ponovo ispreplitala u zagrljaju majke.
Prateći melodiju lutala je šumama duboke depresije.
Pratili su je jezoviti zvukovi.
Više nije mogla tako jasno čuti zvuk violine. Zvuk je polako nestajao.
Bio je sve tiši..i tiši..i tiši...
Po prvi puta osjetila je snažne.....brze otkucaje srca. Strahovi su već izvirali iz njezina dva krupna, zelenkasta oka.
Sve joj se činilo tako uzalud. Mislila je da je kraj sustigao njezinu hrabrost i vjeru. Melodija se više nije čula.
Vrišteći trčala je u nedogled. Nije više znala kuda treba poći. Željela je samo kući.
Od upornih suza što joj zasljepe lice više niti mračnu šumu nije mogla vidjeti.
Trčeći, spotakla se na korijen koji je izvirao iz stare, tužne ogoljele vrbe.
U tolikom strahu nije niti marila za duboko urezanu ranu na koljenu.
Pustila je krv da teče.
A zatim...našla se pred bistrim potokom. Nešto joj je govorilo da ovo nije običan potok.
Nagnula se prema potoku. Nije ugledala svoj odraz u njemu. Bila je....ionako mutna slika.
Pokušala je ponovo. Ovaj put slika je imala smisla. Vidio se svaki njezin detalj. Nekako..bila joj je poznata.
Da.
Bilo je to lice njezine majke.Ipak je odlučila krenuti dalje. Nije željela iznevjeriti majku.
Ponovo je zapjevala. Shvatila je zašto joj je majka pjevala svaki put istu pjesmu.
Riječi pjesme su bile ključ svega. Tako blizu, a tako daleko, pomislila je.
Krenula je duž potoka. U bijelom ruhu polako koračala je, gazila po istrunulim grančicama pjevajući pjesmu dalje.
Opet je mogla čuti zvuk violine.
Prepustila mu se.... Iza gustoga lišća i granja izvirala je žuta svjetlost.
Ushićeno je krenula prema njoj. Iznenadila se. Ne baš ugodno. Bio je to samo kraj šume, ali ne i kraj priče.
Stajala je na stijeni.
Na stijeni koja je bila odjeljena strogom granicom od uzburkane rijeke u koju se ulijevao onaj mali, bespomoćni potok.
No, nije željela odustati.
Melodija violine činila se sve bližom, sve glasnijom.
Pjevala je i dalje.
(...duž jednog potoka,duž jedne rijeke,
ugledat ćeš nešto iza čega se krije žuti svijet,
samo slušaj melodiju violine i prati svaki žuti cvijet...)
Pogledala je ispred sebe. Tamo u daljini...u maglovitoj daljini, u spokoju, prostirao se zastarjeli, obrastao raslinjem - dvorac.
Pronašla je prečac te se uputila prema dvorcu.
Putem, lagani povjetarac mrsio je njezine tanke, crne lasi.
Još uvijek nije bilo zelenila. Samo pokoja oštra, osušena travka te poneko beživotno, trulo drvce.
Sagnula se i isčupala jedan cvijetak blijedo žute boje iz osušene zemljice.
Gledala je svijet sa žaljenjem.
Pomislila je, kako netko može biti tako okrutan da zanemari ljepotu i život ovoga cvijeta, ove prirode.
Dignuvši se našla se pred golemim, zahrđalim vratima dvorca na čijim se vrhovima sjajilo 13 oštrica.
Zvuk violine bio je vrlo glasan.
Na jednom prozoru, staroga dvorca, sjedila je žena duge ugljenaste kose, tužna i naborana lica (pogleda) svirajući violinu krvavim rukama.
Krv iz njezinih jagodica polako je kapala na crne ruže u njenom vrtu.
Očajnički je izgledala. A ona...
Željela je pomoći toj jadnoj starici.
(...željela je probuditi crne ruže...)
Krenula je prema stepenicama. Uspinjući se uz stepenice zapitala se da li će ikada naći svoju majku?
Da li će ikada pronaći svijet u kojem će živjeti bez briga?
Da li će pronaći onakav žuti svijet kakav joj je majka znala spominjati?
Onakav, kakav je opisan u ovoj pjesmi koju sada pjeva?
Nije znala odgovore...ali, bila je sigurna da će ih naći.
Pokušala je provaliti vrata čvrsto ogrljena debelim lancima.
Ali uzalud...nitko ih nije mogao otvoriti, a kamo li ona.
No...ipak je pristigao jedan mali tračak nade.
Ugledala je još jedna vrata puna paučine te bodljikavoga granja nedaleko od tih.
Pokucala je, ali opet uzalud...niti ovaj put joj nitko nije otvorio.
Ali...iznenada vrata se sama otvore.
Škriputanje vrata uznemirilo je stanovnike ovoga dvorca. Iz daljine čuli su se krici.
Brzinom strijele uplašeni šišmiši izletjeli su iz mračne prostorije.
Ovaj put se nije bojala. Svojim, već iscrpljenim ručicama zatvorila je vrata i dalje prateći neodoljivi zvuk violine.
Nalazila se u velikoj prašnjavoj prostoriji zatrpanu starim...prastarim knjigama.
No...nije joj bilo do proučavanja starih knjiga.
Željela je samo violinu...melodiju...riječi pjesme...majku.
Uputila se prema starici što sjedila je gore.
Na vrhu staroga dvorca.
Stigla je do sobe iz koje je dopirao zvuk violine. Starica je još uvijek svirala - melodiju identičnu njezinoj majci.
Prišavši joj bliže primjetila je da je starica zapravo slijepa, ali ne i gluha.
U trenutku kad joj je prišla čuje starica škriputanje ispred njenih nogu.
Ruke su zanijemile, melodije nije bilo. Samo strah.
I kod nje i kod starice.
Tko je to tamo?- upita starica.
Ja.......ja sam samo izgubljeni stranac- promrmlja Ona.
Što želiš!? –upita starica povišenim tonom.
Nije mi namjera bila uplašiti vas. Samo...poznata mi je ta melodija i zvuk vaše violine.
Znate, majka mi ju je nekad davno znala odsvirati. Istu.
E pa što ti ne svira i sada! Bježi dijete, ovdje nemaš što tražiti!- burno će starica.
Ali...ne razumijete...moja majka je mrtva, barem su mi tako rekli.
No..ne vjerujem im, zato i jesam ovdje, jer tražim majku.
Vjerujem da je živa. A vi? Da li je možda poznate? Ne sjećam se njenog imena, ali pjesma koju svirate identična je njezinoj.
Recite mi da li je tu bila? Da li vas je ona naučila svirati ovu pjesmu?
A starica.............................
Tišina. Samo mrkla tišina svirala je posljednjih par minuta.
A onda.
Ugleda ona staricu jadnu te primjeti....nešto neobično sjajno na licu zablista.
Pala je suza.
Uzme starica violinu te prene po žicama.
Nasmiješi se, te kaže:
Pjevaj dijete...pjevaj. Podsjeti me kako ono kraj pjesme glasi, jer pamet me više ne služi.
(...u žutome svijetu čekat će te ono nešto,
ono što si voljela i što voliš i sada,
ali pazi jer bit će teško,
nemoguće, 4 brata od zlata,
i 4 sestre odane samo tebi, sretne...čuvat će te.)
(...morat ćeš birati,
neće biti lako,
jer ako želiš sretan život,
nemoj se skrivati...
za to vrijeme jedna će duša past u zagrljaj Boga,
zahvali joj jer baš ona će ti otvoriti oči,
zahvali joj...cvijetiću moj dragi,
a ti pusti suzu al ne plači. )
Bilo joj je sve jasno. Ali.
Još uvijek ne zna tko je tamo čeka.
Slike su mutne. Razmišlja. Ne vjeruje...koga je mogla iznevjeriti.
Koga još uvijek voli, a da im lica ne zna.
Sramota.-pomisli...
Krenula je prema stražnjoj strani dvorca.
Stala je. Spušta glavu. Jer....iza dvorca nema ništa. Ništa što je lijepo.
Samo divljina. Divljina puna neugodnih zvukova, očaja. I trnje crnih ruža što joj razara dušu.
Razočarala se.
No...sve joj se počne vraćati. Slike, stvarne. Pred njom stajala su 4 brata i 4 sestre baš kao i u pjesmi.
4 sestre- njeni cvjetići obasjani suncem i...
4 brata- On, On, On i (ugleda) Njega kojeg je najviše željela.
Znala je što mora činiti.
Nije željela odugovlačiti. Samo je brzo uperila prstom. Slike 4 brata su nestale.
Bilo joj je žao. Ali sestre su još uvijek tu...
Zatim počuje ženske krike koji su orili ravno iz dvorca. Sjeti se. Od tolihog uzbuđenja i radoznalosti da nađe žuti svijet
zanemarila je zadnja četiri stiha majčine pjesme. Svjesna svoga čina, korak po korak, ukočeno je koračala prema
dvorcu pjevajući zadnja četiri stiha. Nije mogla plakati od tolike duševne boli, ali ipak pala je samo jedna mala
suza puna okrutnog života, puna sjećanja i boli.
Opet, baš kao i u pjesmi.
Melodija je prestala. Znala je da je više nikada neće čuti.
A onaj krik žene....... Bila je to slijepa starica s kojom je maloprije razmjenila zadnje riječi.
Shvati.........ubila je majku.
Puklo je srce. Nema niti NJe više. Ona koja je samo željela zvuk violine...najljepšu melodiju...majku.
A život joj je nudio više. (...prekomjernu sreću...)
Od tolike pohlepe zaboravila je što je zapravo tražila.
Sve je nestalo. I dvorac, i sjećanja, i braća i sestre, i sreća koja ju je na kraju i ubila.
A tada probudih se...........
Ovo nije priča...ovo je nešto vrlo interesantno, ali i neobično.
Ovo je zapravo bio moj san...upravo sam prepričala što sam protekle noći sanjala.
Toliko znakova...a tek sam ih sada primjetila zato sam i napisala ovakav post tj. moj san.
Ne sjećam se svih detalja, ali ovo je ostalo u sjećanju.
Sve ovo što ste pročitali ne samo da je običan san već se u njemu nalazi i dio mog života.
Slični događaji. Sve je slično. Bože. Još ne vjerujem....užifajte...
Smijem se poput neke jadnice.
Ne.
Ja to jesam.
Nakon dugo vremena opet me netko zarobi.
Bilo je lijepo bez njih. Bez tebe, a opet lijepo je i s njima. S tobom.
Lijepo je biti u tvojoj blizini.
Tražim li previše ako tražim samo tebe?
Recite mi, bilo tko.
Nekako previše si dopuštam, previše te pratim.
Ne mogu reći da je ovo ljubav...da te volim...ali...
Fališ mi.
Samo da mi te na trenutak osjetiti...sve bi dala.
Zagrlit.
Poljubit. Barem kao najboljeg prijatelja.
Opet počinje.
Sve ono jebeno, prokleto vrijeme koje sam pomela pod tepih.
Prašina se diže.
Leti.
Leti poput uspomene. Čeznem. Često. Prečesto.
Nekad za njima, za NJim i NJim, ali uglavnom za tobom.
No nemam drugog izbora nego da tugujem kada sam tvrdoglavoga uma.
Bičina i pol opet, kako bi rekli.
Ustručavam ti se priči.
(...ono s moba...)
I dok me osmjehom mamiš osjećam jačinu.
Ima li nade?
Kakve sve odraze kriju stakla izloga tvog srca,
ljepše od najljepših slika u poznatim galerijama,
kao i ljepša od najljepših cura koju uvijek izabereš baš ti.
Znači. Nema nade kao što već rekoh.
Ni zrno sreće nebi mi dali,a kamoli ti.
I staklo će se možda razbiti no slika ce ostati i u srcu i u stihu,
kao i kod tebe....kao i kod mene.
Kad bi barem znao. Samo znao, ništa više.
Bilo bi sve lakše.
Ili.......možda si ti samo lijepa prašina koja može omekšati moje srce.....
....barem na trenutak, svakako.
P.S.- obrati mi se još koji put.....Leptirica....
''Naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad,
zvona zvone, petak je, gdje ja pripadam.''
Bit' će ovo tvoj sretan dan.
Čekala sam samo pravi trenutak.
......pravi trenutak kako bih ti rekla....
..........koliko mi je stalo.
Koliko te volim. Hehe...
Proslavimo.
Za danas. Za onaj dan.....Tebe I NJega.
Za ljeto.
Za sve.
Hvala ti što si uvijek tu. Moja.
A danas grli me, ljubi, siluj koliko te volja.
Danas samo za tebe.
A sad u Konzum po nešto lijepo.......za tebe.
I LOVE YA! ŽUTI SVIJET!
SRETAN ROĐENDAN TEICE MOJA!!
Putujem...putujem....s kišobranom...da ne pokisnem od očaja.
Opet..i opet...i opet.
E da ste u mojoj koži.
Nisam ništa bolja od onih koji me ne vole. Zaslužuju razumjevanje.
Barem znaju što je život.
Nemam određene ciljeve...prepuštam se stazi vremena.
Poput leptirice lepršam po puteljku zaborava
prekriven laticama žutih miomirisnih ruža. Jednom ću naći kraj.
Možda me tada zaborave.
Ja sam...neobično sebična...nezahvalna...ODBOJNA živina...
Tako mi govore.
Ovaj put sam ja onaj dječak.
I jebeno mi je dosta svega, ali kada gledaš što sam uopće dobila.
Pružam dlanove, ali padaju samo sitna zrnca nesreće.
A sreća?
Samo ponekad navrati.
Govore mi da dobro sam,
Govore mi da umišljam.
Ne znaju oni, ne znaju.
No shvatit će kada saznaju,
Što mi je na duši, a ne u riječima.
Shvatit će....shvatit će..........................
............................................................
...........................................................
...................................................
..................................................
..................................................
.................................................
..............................................
...................................................
......................................................
..........................................
.......................................nadam se.
Ali oni su uvijek tu.
Jedino njih i imam. Moja 3 šarena cvijeta.
Hvala im. Da bar znaju kako mi je. Ponekad se osjećam nepoželjno u njihovoj blizini,ali volim ih.
Nikada ih nisam željela uvrijediti. Nemam srca takvo nešto napraviti.
Niti imam neki razlog...
I one to znaju.
Uvijek im ugađam koliko god mogu, no zanima me samo da li dovoljno?
Da li sam ih ikad previše razočarala?
Jednostavno, da li sam stvarno dobra koliko mi zapravo govore?
Nesigurna zasigurno-u ovom trenutku.
Kako objasniti slijepcu što je boja, kao i meni što je život?
Nikako. Tvrdoglava Bičina (kako bi jedan od mojih cvjetića rekao). Znam. Jesam.
Sa nule sam pokrenula život, a gdje sam sad...
...u neobjašnjivoj pripizdini ponora....
Ne trpajte me u uske okvire.
Ponekad se previše razočaraš u osobe koje su bile na posebnoj klupi u tvom srcu.
Ne zato što je ta osoba napravila neko sranje, već zato što to niste očekivali baš od nje.
A jeste li se ikad zapitali što ta osoba o tom misli...reći će vam da je željela isprobati samo nešto novo,
a ne i povrijediti vas. Što je i istina u večini slučajeva.
Kroz život se samo uči, možda i osvaja, ali rijetko. Zar ne?
Voljela bih da me vole. I znam......previše tražim. No, znate....ponekad mislim da se i prekomjerno veselim sitnicama.
Na što sam i ponosna.
Volim taj osjećaj.
A ljubav ponekad je precjenjena za mene.
Iako se igrači mjenjaju, igra uvijek ostaje ista.
Još uvijek tražim mir........i možda ću ga jednom naći, ali ko zna...ko zna!
Još mi uvijek svaka noć baca crni zagrljaj samoće.
Ali naći ću ja put kad-tad........jel da?
Hvala vam na trenutku pažnje.
By- zaboravljena leptirica
Oprosti mi što ti nikada nisam vjerovala
Oprosti što sam te ponižavala
I toliko te puta lažima zavaravala…
Oprosti mi što ti nikada nisam pružila priliku.
Što nisam voljela tvoju pravu sliku
Nego za tebe uvijek tražila izliku…
Oprosti mi što ti nikada nisam dopustila da budeš što jesi
Oprosti što su sve tuđe, bile tvoje greške…
Oprosti što te nisam znala cijeniti,
I što sam te uvijek htjela promijeniti…
Oprosti što sam sve tvoje savjete, mišljenja odbijala,
I sve ti mane na nos nabijala,
Oprosti što te nikada nisam razumjela,
I što sam ti se toliko puta osvetiti htjela…
Oprosti mi za sve rane što sam ti nanijela,
Za sve urezotine,
Oprosti što ih je bilo stotine…
...oprosti...
Za sve što sam ti govorila
Kada sam te, da umreš molila…
Oprosti što te nikada nisam primijetila,
Što te se nikada nisam sjetila
Nego ti samo smrću prijetila…
Oprosti mi što sam te mrzila,
I što sam ti uvijek prebacivala da si ti za sve kriva…
Oprosti što nisam mogla gledati tvoj odraz
I što me uvijek podsjećao na samo još jedan poraz…
Oprosti što ti se nikada nisam nasmijala,
I što sam ti sreću iz tvog svijeta krala
Da bi ju na kraju nekome drugom dala…
Oprosti što si mi najgori neprijatelj bila,
I što sam te uvijek krila
Iako si uvijek uz mene bila…
Oprosti mi što sam sve tvoje želje i snove okovala,
I danima ih pomalo ubijala.
Oprosti mi što ti nisam dopustila da se diviš nebrojnim zvijezdama,
I što sam te uvijek osuđivala kada sam bila sama…
Oprosti mi što nikome nisam dopustila da te upozna,
I da sve tvoje vrline spozna.
Oprosti što sam mislila da si odvratna…
Oprosti što te nitko zbog mene nikada nije volio,
I što ti nisam pomogla kada te najviše bolilo.
Oprosti što sam te gušila lažnim maskama,
I što sam samo gledala kako ti se srce slama
Što sam te noćima, kada bi sve maske popucale
Micala od sebe što dalje…
Oprosti mi za svaki ožiljak tvoga tijela,
Oprosti mi što sam činila takva užasna djela,
Što sam te toliko puta unakaziti htjela…
Što sam toliko htjela da si netko drugi.
Oprosti mi na svoj boli i tuzi…
Oprosti..
...oprosti...
Što sam se toliko zavaravala,
I u tuđoj te sjeni skrivala…
Na samom sam rubu sjedila,
I posljednji te put povrijedila.
Tek sada shvaćam koliko boli kriješ.
Jer za tebe nikada nisam marila.
Napokon sam shvatila
Tebe i tvoje snove,
I od sada samo će nad nama bijeli oblaci ploviti…
Duga će biti samo naša. Idemo u žuti svijet.
Hvala na svim proteklim godinama.
Oprosti mi moje drugo ja…moje staro ja…
Leptirica...
On i On.
On- okus gorko-slatkog, a On- opet predobar, ali traži previše (nemoguće).
A Ja- ne mogu birati.
Obojica imaju ono nešto, ali ne toliko koliko i onaj treći.
No nastavimo o ovoj dvojici koji su (mi) toliko poželjni, a opet toliko odbojni.
Jedan u dobrom, a drugi opet u lošem smislu.
No bit svega – jučer – koračali su...jedan tik do drugoga niti ne znajući da imaju nešto zajedničko
(osim njihovog prijateljstva). Mene.
A ja, opet...nekako...gledajući ih u tom trenutku kao bližnje,
ali i kao strance....onako, naizmjenično...ne mogu...oprostite...obojica.
I Ti i Ti...
Previše si dopuštam.
Vučem obojicu, a na kraju, kada saznaju (ako saznaju) slijedi....
...gubitak obojice.
2 ne možda najbolja, ali zasigurno prijatelja.
Biti će prokleta ova noć.
Predosjećam da ću tako govoriti jednoga dana.
On- poput svile krhak. Previše osjetljiv.
I jedna mala mrlja laži na njemu ostavila bi trag na cijeli život.
Pamtio bi me, po zlu. A zatim prezirao, ako sazna. Uvijek je želio više.
Želio je da....traje duže.
No, ništa mu nisam ispunila, iako sam mu obećavala, iako mu (i sada) obećavam.
Oprosti mi iako još ne znaš. Oprosti za buduće razočaranje.
Tvoja zauvijek.
A On- opet drugačiji. Poput pepela.
Odavno me ne zanima iako i je davno, davno prije.
Voljela sam ga. Izgorio je, sada je samo pepeo.
Pukla je ljubav dragi, skoro sve ijedan osjećaj
prema tebi, ali opet nešto privlači.
Njegove spike, uleti, prekomjerno laskanje i dan danas,
imena koja mi je nadjenuo....
I DON'T CARE....
''Slatke riječi postaju sve jače, kakva šteta što ništa ne znače.''
Ali opet me (ponovo) nešto zaustavlja da se i njemu moram vratiti. Ili možda samo zaboraviti
Onoga trećeg.
Možda su oni samo utjeha.
No nema odgovora, još...
A tek On, ako sazna, prljavu istinu, a nekada smo bili ko prst prstu.
Oprosti mi i ti.
I tvoja sam, zauvijek.
Ko zna, možda su već i otkrili moje laži. Obećanja obojici.......
ISTODOBNO!
Ne znam..no nebi se čudila. A sada, režite me prokletom istinom.
Zaslužila sam...možda i više od toga. Ali sjetite se, rekla sam vam zašto ipak nebi...ali prisilili ste me.
Obojica.
Hajde, ukradite sve ono što sam imala. Sve što sam dobila pomoću prljave laži. Vas.
Ne želim utjecati na vaše prijateljstvo, niti biti razlog vaše svađe, ali htjeli ste me i dobili ste.
Ne još, ali bit će.
Žao mi je.
Znam da zvuči nemoguće, ali ipak pokušat ću da ne saznaju, a opet da s obojicom budem nešto više.
Noćaš ruka neumorno piše. Misli tako brzo izviru.
Strah me...samo da ne saznate...samo da vas ne izgubim.
Stalo mi je znate.
Oprostite mi obojica, ako ikad saznate.
PONOVO SAMA.
Ko god bio...
Oživi me bojama...
Nema veze...
..ko god bio....
I da nemaš dara za to...
Nema veze.....oboji me...
..učini me sretnom...
Uzmi ljubičastu.
S njom iscrtkaj cijelo tijelo....
Kažu da je ta boja-tako jednostavna, a tako komplicirana...
Kao i ja...
Nadmaši moje usne..
Namaži ih žutom...
I osmjeh će zablistati..
Nekima će biti krivo..
Neće moći podnjeti da me vide sretnom...
Htjet će uništiti to što si stvorio...
LJUBOMORA...
Nemoj im dopustiti...
Zatim debelim oštećenim kistom grubo povuci crvenu preko očiju...
Vidjet ćeš ljubav...ali isprekidanu crtama...
Ljubav koja ponekad sjaji uzalud...
Zelenom oboji moje srce, jer kažu da je to boja sigurnosti...
Stvori od mene lika u kojem ćeš uvijek naći sigurnost..
Nadu da je on taj...pravi...
Sigurno želiš i crnu koristiti...
Zašto?
Nemoj! Naškodit ćeš mi..
To je boja žalosti...a ja to ne želim biti...
Želim zračiti pozitivno...
A sada nanesi debeli sloj plave da pokrije te rane...
..da prekrije crnu boju...
Oprosti....ako puno tražim od tebe...
..što ti narušavam smisao za umjetnost...
..ali....da li stvarno želiš pokraj sebe lika koji će imati više mana nego vrlina...?
Zapamti...koristi dugine boje...
A sada nastavimo...
Ruke mi oboji narančastom...bojom pozitivne energije...
Rozom oboji moju kosu da bi stvorio...mene...kao optimističnu osobu...
Jesi zadovoljan / na svojim crtežom...?
Čovječe...
Vidiš da ipak i ti možeš nešto učiniti za svijet....
Dobio si lika koji te zavolio...
Jer si mu vjerovao da možeš, bez obzira na sve...
Upotpunio si me...
Učinio me sretnom...kao i sebe...
Vidim ponosan si na svoj rad...
Kao i ja na tebe...
Zato kreni ispočetka sa mnom.
Zagrli me.
Poljubi me.
Čuvaj me.
Bi ću dobra..
Sanjaj zajedno sa mnom.
Budi mi prijatelj.
Oboji mi život veselim bojama......
Volim te......ko god bio...
Tvoja leptirica duginih boja.
Tako se stvara prijateljstvo...vjerujte drugima...volite ih...budite uz njih kada sve lađe potonu...ali neka to bude prijatelj kojeg poznajete iz viđenja..ili ga uopće ne poznajete..vidjet ćete...kad-tad će vam se vratiti....voljet će i on vas.....
...ja sam prikazala svoju ljubav prema drugima i želju za prijateljstvom pomoću boja...i sigurno već negdje postoji onaj koji me naslikao u mislima....kome je ipak stalo do mene...do prijateljstva samnom....hvala mu...ko god bio....ko god bio...
Koraci uvijek savršeno izvedeni...kao i njezin život.
Uvijek je željela letjeti u lepršavoj bijeloj haljini poput balerine...
Željela je biti iznad svih, ali sa svima...
Previše je voljela ono što je imala....
Što je..............zapravo................izgubila.
Stalo joj je znate....neopisivo..............primjetila sam.
Oči je izdaju.
Ako bi pogriješila u koreografiji, krenula bi dalje....kao i sa životom.......sada.
Ali....
Nekada je bilo suprotno.
Nekada je bila poput mene.
Nekada je ponavljala cijelu koreografiju ispočetka.
Ja nastavljam po starom što i nebi trebala biti neka pohvala, ali ona.........
Prekjučer mi je rekla.
Pusti još jednu tužnu, a onda ćemo nešto veselije.
Znala sam....ipak joj još uvijek nedostaje staro,
iako nije željela biti ponovo povrijeđena.
Iako mi je uvijek govorila suprotno.
Poznajem te dovoljno....balerino moja....
Barem onoliko dovoljno koliko ti sada pišem.
Nikada nije dala da ju povrijede, jer....
Pretrpjela je dosta toga.....
Povrijeđena često bila....
Tuga ju je previše iscrpila.
Zato vas se odrekla na neki način.
Jer joj je pun kurac svega!
Nalazi se na pozornici.
Pozornici prepunoj očaja, starih uspomena, starih prijatelja.
Starih dobrih prijatelja.
Od tolikog očaja bilo ju je strah otplesati staru koreografiju nekadašnjeg života.
Ne želi napraviti ponovno istu grešku.
Ne želi i ovaj put pogriješiti u koreografiji, kao ni u životu.
I ne želi ponovo izgubiti ono što je već davno izgubljeno.
No ipak, hrabrost joj je bila najveća mana kao i uvijek.
Zaplesala je.
Sve je bilo savršeno. A onda, kako kažu,
ovo je presavršeno da bi moglo potrajati.
Pala je.
Publika nije niti zvuka ispustila, jer............publike više nije niti bilo.
Iznevjerili su ju.
Previše razočarali.
Otišli su.
Znate li kako je to kada vas jedna osoba iznevjeri?
Onda zamislite kako je to kada vas pola okolice iznevjeri.
Kada oni najdraži postanu noćne more.
I to sve samo u jednoj jebenoj godini.
E upravo to se njoj dogodilo.
Sada pola svijeta mrzi. Gade joj se današnji ljudi.
Ne vjeruje im....nikada, ali pravi se
jer zna kakav je to osjećaj kada te netko lagano odbrusi. Ima pravo.
Zaslužuju to.
A ona..................poštovanje.
Već vezice polako mota oko noge i počinje sve ispočetka.
Novi život, novu koreografiju, novo svoje ja.
A ja joj kažem......
Zapleši balerino. Neka opet vide ono što si nekad bila.
I stvarno zaplesala je..... jučer.
Znate..............volim ju.
Slušaj...
...slušaj kako kap po kap
nestaje...
Čuješ li taj zvuk...?
...da,kiša prestaje....
Dolazi duga...
ONO MOJE NAJDRAŽE...
Više ne tugujem...
Dižem se iz pepela...
Nemoraš mi dolaziti na groblje...
Skidam paučinu sa duše...
Skidam crne konce kojima me vezala prošlost...
I nema više tvrdoglavoga bića koje je živjelo za prošlost...
..samo za uspomene...
...moram dalje...
Evo me...k tebi...k vama...
...opet stara...
Shvatila sam da mogu voljeti i tebe i nju i nju i njega....
...ISTOVREMENO...
Sada samo volim...
Lijepo je ponovo okusiti ljubav...
Opet sam sretna...
Poput leptirice sam....
Slobodna..
Razdražljiva...
Meka...
Šarena...
Druželjubiva...
Bacam kišobran...
Šta će mi...
Opet letim...
..imam krila..vas...ništa mi ne fali....
Nova knjiga...nova slova...nove riječi...
Stranica po stranica....nova sretna priča...
Osijećam..
Čujem note...
Note mojih pjesama....volim ih...
A boje....opet vidim...
Volim i njih....
Narančasta...žuta....zelena...ljubičasta...
Pa čak i roza...
Toplina......
Sunce žari samo za mene.....
Hvala mu...
Miris...
Miris ruža...šafrana...maslačaka....
Luda sam....
Vraćam se u bijelom...
ŽUTI SVIJET....
Pridružite mi se...
Sada je sve ok....
Skidam traku s usana...
Krv teče ali nema veze...
Neću više šutjeti...
Reći ću svima šta ih ima....hehe...
Reći ću im da ih volim...
Nema dima....nema alkohola...
..nema očaja....nema tuge..
..nema jezovitih slika....
...nema suza....tako je, nema!!!
Puj jebemu šta mi je sve to samo trebalo....
Više nisam sama...
Dođite...
..upotpunite moj žuti svijet..
...učinite ga lijepšim mjestom...
..a oni koji me ne vole neka se barem pretvaraju da im je drago...
..iako su i oni uvijek dobrodošli...
Sve je nekako ŠEVODELIČNO!
Prejebeno da bude stvarno...........
Ne, nisam se napušila ili ulila ko šupak...
Ovo sam stara ja....
Koja netreba alkohol ili pljugu
Da bi bila nasmijano dijete....
Samo šareno....boje...duga...vi...
To je moja droga...!
Držala sam se svih pravila...
I ljudskih i božijih.....
I uspjela sam...uspjela......
Dođite mi...
Pronašla sam pravi put do žutog svijeta...
Pokazat ću vam ga...
Samo mi vjerujte...to je sve što tražim od vas....
Kako bez tebe...?
Nikako..
Znaš...
..razmišljala sam ovih dana...
...zamišljala kakav bi bio svijet bez tebe...
..što da ti se nešto dogodi...
..ja nebi živjela...iskreno...nebi...
..uvijek si bila tu za mene...
...ponosim se tobom...
...najbolja si..nema sumnje...
...uvijek si me branila od njega...
..skrivala me i kad nisam bila u pravu...
...svaki put si bol, krivnju preuzela..
...svaki put bi ti patila iako sam ja bila onaj jedini krivac...
...oprosti...oprosti na svemu...
..volim te...
..znaš to...
...vidim da ti je teško...
...i znam da sam ja dio tog problema...
...ti si jednostavno...nezamjenjiva....
..nitko nas neće razdvojiti...nesmije...
...ti si...nema tih riječi...
..uvijek popustiš...
...nemoj...
...razmazit ćeš me do kraja...
...ja ću ti pomoći...
....oprosti za sve...
...što sam se ponekad iskaljivala na tebi....
..izlila sam si to iz glave...
..rekla sam da više neću...
..dala si mi život...
..na meni je red da ispunim tvoje srce...
...željela si uvijek samo da sam sretna...
...sjećam se...
...vikala si..
«JEBEŠ ŠKOLU!»
«JEBEŠ SVE!»
«SAMO DA SI MI ZDRAVA!»
...uvijek luda...tako i treba...
...ponekad su došla vremena da sam se htjela i ubit...
...malo je falilo,ali nisi mi dala...
..uvijek si govorila da...
ČOVJEK KADA JE ZDRAV IMA 1000 ŽELJA,
ALI ONAJ KOJI JE BOLESTAN IMA SAMO JEDNU-ŽIVOT!
...sada se držim tih riječi...
...puno ti dugujem...i previše....
..bi ću iskrena...
....uvijek sam te voljela,ali nikada to pred tobom govorila...
...samo u onim najgorim trenutcima sam te zvala...
.....tek sada shvaćam što mi sve život pruža...
...tebe...koju ponekad zanemarujem...
...bi ću bolja...obećajem....
..sada ja govorim...
«JEBEŠ SVE!»
«VAŽNO JE SAMO DA SI TI TU!»
..najbolja si....hvala...
..HVALA MAMA....
...što drugo reći...
SUZA PO SUZA NIZ OBRAZ JE TEKLA…
SVAKA TA MALA KAP ŽARKO JE PEKLA…
U SVAKOM TOM CRNOM KRISTALU BOL JE STALA…
POLETJELA SAM VISOKO, ALI TI SI MI OTRGNUO KRILA
I SAMO SAM PALA…
PALA SAM U DUBOKO MORE…
UMJESTO NA DOBRO SVE JE KRENULO NA GORE…
MISLILA SAM DA OPET ĆU SRETNA BITI..
DA IZA LAŽNOG OSMIJEHA NEĆU SE KRITI…
NO TUGA JE JAČA
I SAMOĆA U MENI CARUJE
I SADA,
U TRAGIČNOJ NOĆI,
MJESEC SVOJU SVJETLOST MOJEM MRTVOM TIJELU DARUJE….
Htjela sam napisati pjesmu
Nisam mogla
Nisam pronašla riječi
Koje bi opisale kako se osjećam
Letim...a padam..
Dišem...a gušim se…
Pobjeđujem...a gubim..
Živim...a umirem..
Smijem se...a suze i dalje teku..
Ostajem sama...
Ima inspiracije
ali nema riječi.
Nema riječi…
Ne..
Ne želim ih niti tražiti,
nema smisla..
Jednostavno sam sretna…
Da..
Sretna sam
Zato što ih volim
A ne mrzim…
Nisam ni vrag…
Ni anđeo od Boga…
Nisam niti manje, a niti više od toga…
Ja sam samo još jedno biće što osjećaje skriva…
Ja sam samo patnja, bol i stranica koja je još uvijek siva….
LEAVE ME ALONE!!!
Ovo je naš dan…
…ovo je naš datum koliko se sjećam…
…nisam ga mogla izbjeći…
Vrijeme prolazi,a istina i pravda
čine se sve dalje…
...anđeo opet umire...
…ali naravno ja sam ta koja mora biti posebna…
…preokret je bio u mojim rukama…
…ratniče ovo je moja odluka bila…
...ovaj put ja plačem..
..zadovoljan?
Karte su bačene!
Na zelenom stolu…
Kao ulog naši životi…
Uvijek si bio varalica..
Imaš li i sada
Asa skrivenog
U rukavu?
..nemaš…?
…čudno…
..povratak…
…ožiljci…
…znaš li da stare rane ipak nisu zacjelile…
…da opet me neće voljeti…
..ostajem sama..da,da...
..i da vraćam ti se…
…opet se molim za naše vrijeme…
…I treći dio mene je otkriven…
..iz usta već izvire grijeh…
..ne vidiš ga,ali čuješ ga..
Još samo siva točkica
na obzoru tvoj je plašt…
Odnose te kočije
izgubljenog vremena….
Tvoje ime je prošlost!
…ali ovaj put i sadašnjost…budućnost…
…da…opet si velik…prevelik…
Jedini…
Istina nije da si jedini…
…ali najbolji…svakako…
..svakako si najbolji u privlačenju…
…u bilo kojem smislu…
..no.....ne mogu niti ovo poreći...
....jako si dobar...jesi...ne brini...
....i zbog te dobrote nekako te još uvijek poznam...
…sluga tvoja sam..
..primi me nazad k sebi…
…oprosti..oprosti gospodaru moga srca…
…moje duše…
..zatočeno je…da…
..još uvijek voli…
..ali ipak upravljaš njime…
..čudesna djela radiš ti shrvana živino…
…ti neugledni stvore…
..opet uspijevaš…
..naravno…uvijek pogodim…
…ipak si imao još jednog asa skrivenog u rukavu…
..ne znam…ne znam…što reći?
…umorne su oči…preumorne…
…već i mojim suzama dolazi kraj…
…korito je presušilo…
…ni kap…ne..ni kap…
…sada samo krv lijem…
…jedino ono što je od mene I ostalo…
…koji sam samo vrag od tebe stvorila???
…jer ako je srce prazno um ništa ne vrijedi…
……rekla sam da više neću…
…da neću spominjati tvoje ime…
…tvoje oči…
…tvoj glas…
…tvoj osmjeh….
…tvoje sve…
Sjećaš li se kada sam govorila da…
…odbijam biti oružje
u tvojim rukama
kojim me želiš ubiti…
…da odbijam biti igračka
kojom zadovoljavaš
svoju pohlepu za nadmoći…
…da ne želim te slijediti
na tvom putu
u siromaštvo duha….
…anđeo opet blijedi…
….teško je reći da ne osjećam ništa prema tebi…
…teško je samo tako izbjeći tvoj prozor…
…teško je uopće pogledati kroz rešetke
znajući da nisi tu…
…znaš, ne mogu sada samo tako reći da mi nije stalo…
…stalo mi je…previše…
…ubio si moju ljubav…sve moje osjećaje…
….više nema ni njih…
….ne osjećam…ništa…
…srce je smrvljeno…
…upravo pred ogledalom stojim…
….što vidim…
…ništa…
…odnosno nešto što me razočaralo…
…gledam u običnu sliku mene u crno-bijeloj varijanti…
….nestale su dugine boje…
….nestalo je sve ono što sam voljela…
…izgubila sam smrtnike…tebe…
….kako me još namjeravaš kazniti…
…u šta je zapravo ta tvoja mržnja samo prerasla…
…nije mi svejedno…
…jer šta je život bez…
…boja…
…smrtnika…
…tebe…
…kažu da ako gledaš svijet kroz ružičaste srcolike naočale da
izgleda lijepše…
..pa…nemam šta izgubit…
…stavila sam naočale…
…da…to sam i očekivala…
..uzalud trud..
..uzalud sve…
…sve je opet sivo…
…sramim se…same sebe…
…slučajno sam prolila tintu na knjigu…
…knjigu života…
…hahaha…opet znakovi…
….sada je i knjiga iste boje…
…..šta će mi uostalom…
…podrapat ću njene listove…ionako nemam život…
....................................
........................
....................
.........…alkohol…dim…zar mi zaista to sada treba?
…ne znam…ali uzimam…
…izgleda dobro…djeluje dobro…ali nakratko…
....poput tebe...
….gdje da idem…kome da se obratim…
…..znam...
….idem na more…
…tamo me jedna osoba čeka bezobzira na sve…
…hvala ti moja morska prijateljice…
…ucrtat ću u ovaj pijesak srce…
…shvati to kao znak poštovanja…
….no da….ubrzo nakon dovršavanja moga umjetničkog djela
valovi su ga isprali…
…isprali su dio srca…
…izbrisani dio bio je moj…
…jer ne zaboravi.....ja nemam osjećaje malena….!
…a naša slika na mome stolu…pogađaj!
...što još mogu poželjeti…
….u što se još mogu uzdati ako nema vas…
..napravila sam samo veliki rizik…
…rekla sam svijetu cijelu istinu…
….a sada ko zna da li ću vratiti njih…
….a kamoli tebe…
…imala sam jednog malog prijatelja još od djetinjstva…
….ali i on me napustio…
…da samo znate kako izgleda taj medvjeđi smrknuti pogled…
….nema više ni mede…
…niti ŽUTOGA SVIJETA…
…krv…samo krv…oko mene…
….uskoro ću isplakati rijeku…
…krvavu rijeku….
...krvavo more...
…..pogledala sam u balone…
….boje nestaju…
…trčat ću za njima...
...možda ih dostignem...
...možda ih još stignem uhvatiti...
...no nemam snage...
…izgubila sam se u vrtlogu istine…
...trčeći za njima izgubila sam se...
…poželim samo ponovo letjeti…
…prava ja nekada je lebdjela iznad svega…
….uzela sam kišobran kad više nemam krila…
….opet uzalud….
…pala sam…nisko…prenisko….
….sada tek shvaćam zašto mi to radiš…
…zašto me ne želiš u svojoj blizini…
…previše je boli…ha?
…bacam sve slike…
….šta će mi…
…ionako nisu u boji…nisu lijepe kao nekada…
…nema one sreće…živahnosti u njima….
….što mi još preostaje…
….šutnja…samo šutnja….
…čime se mogu pohvaliti…
….ničime…
……zašto uopće pišem…
….sve su ovo tako velike riječi za tako malo stvorenje…mene!
...ubio si anđela…
….demon mu ponovo sve uzima…
…pjesme su mi uvijek s puno bola jer svaka od njih nešto znači…
….svaka od njih će ti nešto reći….
…kad-tad ćeš shvatit…
…pisala bih još i tužnije da znam da mogu rasplakati srce tvoje…
..i….vječno ću te spominjati
u životu i samoći…
…pa…voljela bih da mi dođeš jednom na groblje…
…voljela bih da mi staviš ruže…
…da mi staviš svijeće…
…teško ćeš mi grob pronaći
jer…
bit će sav u gustoj travi…..
Ali znam da
sjećat ćeš se moga lika
iz kojeg još prijateljstvo zrači,
I sjećat ćeš se moje pjesme
PUSTI SUZU AL NE PLAČI...
…eh da..skoro zaboravih…
..ostalo je još nešto od mene što
vam želi pokloniti…
…nije niti za ljubav…
…niti za ljepotu već da me se sjetite jednom u životu…
…vidite li ovaj ključ što držim u ruci..
…I ovo pismo posebno za tebe što se nalazi u drugoj…
…uzmite to….
…ključ stavite u moju ranu…
…okrenite par puta…izvolite, ovo je vaše…
...pogledajte...
…mala duga…
..zar vam se ne sviđa?
…mali tračak nade da još uvijek sve ima smisla…
….njegujte ju…pružite joj ljubav…
….samo tako će rasti…
…što znači da će svijet biti sretniji….
..a ti…otvori pismo…
….naslov glasi kako?
Da…SKRIVENA PORUKA….
…sjećaš li se…
….pročitaj ga pred svima…
…pročitaj pismo za koje su već čuli…
…ali nisu dobili odgovor kao niti ja…
….jesi li ti stvarno onaj dječak bez ljubavi….???
I samo još jedno pitanje….
Jesi li…?
Jesi li sretan?
Jesi li sretan,
prijatelju?
Jesi li sretan
zato što postojiš,
Jesi li sretan
zato što dišeš,
Jesi li sretan
zato što jesi?
Jesi li sretan
što ti je dana prilika
okusiti gorčinu poraza
i slatkoću pobjede?
Jesi li sretan
što ti je dana prilika
da se smiješ,
da gledaš kako umirem?
Jesi li sretan,
prijatelju?
Jesi li…..?
…ako jesi i ja sam….
...napuštam ovaj svijet..
Goodbuy my dear…
Goodbuy my friend…
Goodbuy everyone…
Goodbuy….
P.S.-your devil of the dark side
Prijatelji moji red je da i o vama nešto napišem...
...moja druga obitelj...naravno VI!
...priroda vas je podarila meni...
...pa...na meni je red da vas čuvam...pazim...volim...
...nadam se da ste zadovoljni samnom...ovakva kakva jesam...
...ŽUTI SVIJET...naš svijet...
ALWAYS THE 1. ONE>- hvala za najljepše djetinjstvo...
..mislim da bi svatko želio imati takvu priliku...
...nikada me nisi iznevjerio...možda je sada svatko našao svoj put,
ali još uvijek smo tu...i da...uvijek su mislili da nećeš uspjeti...
...ali nadmašio si ih...sada si i bolji od njih...uvijek sam vjerovala u
tebe i vjerovat ću...mogla bi pisati do vijeka o tebi..ali nije
potrebno..već znaš šta mislim o tebi...hvala...
PAHULJICE>- krhka iznutra...ali ipak borbena izvana u svakoj situaciji!
Hvala ti što si jednom rekla da sam tvoja svjetlost na kraju tunela...
...da sam osmjeh, da sam djeca...najviše su me te riječi potakle da idem
dalje...da znam da ipak netko stoji iza mene...
...netko poput tebe...
...neopisivo hvala za sve...ostavljam sve jadne riječi iza sebe koje si mi
znala reći, jer ipak znam da ti to nije bila namjera kao što si i sama rekla..
...volim te-to nisu riječi koje zaslužuješ...
...znaš zašto...jer su riječi napisane, a ne izgovorene...
...jer zaslužuješ više od
pišljivih riječi na ovom ekranu...a ja ću se potruditi da ne ostane tako...
....potrudit ću se da budeš sretna u svakom danu tvog života...
..pa makar i na kratko...
..pa kada te vidim
podsjeti me da ti kažem... ;)
...i na kraju...
POVJERENJE-tvoje drugo ime...hvala...
PIZZA,TI & JA- stara moja došao je i na tebe red...sjećaš li se našeg starog dobrog društva...
...prije nam je to bilo normalno, zar ne?
..a sada....ne ide mi baš u glavu da su nas toliko voljeli iako su 4 godine stariji...
...tako pažljivi i brižni u svakom trenutku...
...fali mi to znaš?
...neki nas u toj dobi niti nebi gledali...
...ali oni su znali...nisu marili za godine...
...to su bili pravi ljudi... ...hvala i njima...nego...sjećaš li se našeg djetinjstva...
..prekrasni trenutci igranja u pjesku...skrivača...rizik...šatori...
...skrivanje u kante za smeće...naše prve role?
....pa čak i oni, nekada neopisivo grubi,
a sada samo smješni...čupanje za kosu...svakakvi ispadi...
...riječi...rečenice... "MOJA MAMA ĆE MENI KUPITI LUTKU, A TEBI TVOJA NEĆE AHA!" ili..."GLUPAČO!"
...da...bila su to vremena TEJICE moja...bila su...hvala što me voliš...
....HVALA ŠTO SI JOŠ UVIJEK TU...
BABO & IVEK- (babo)-joj mali tako si me znao iživcirati, ali tako i nasmijati...
...ah šta još reći...svaki trenutak s tobom kao i s tvojim burazom
još mi uvijek puno znači...i tebe volim...aj drži se...
..(ivek)-...a ti potpuna suprotnost od ovog gore....
...tvoji nekadašnji Pokemoni, gumi-gumi,
sejlarmun (il kak se već piše), jezerce,e da i da ne zaboravim
tvoje šminkanje na svakom mom roćkasu..povjerenje...
....hvala ti...
FREAXSY- ah da ne pričam...već znaš da te volim kao i svakog drugog...
....tvrdoglavo moje malo...eto to..baš si to...
...aj uživaj...i....uvijek tu za tebe...moja školska (šumska) drugarice....
...hvala...
BOJA- ...znaš da sam uvijek voljela muško društvo...cure su, kako si znao reći,
babe...previše se živciraju oko nekih sitnica...točno!
...otišao si jednog dana...
...ali sa pozdravom..hvala ti što me još uvijek poštuješ iako sam
u njihovom društvu...hvala što još uvijek si onaj isti prema meni...
..hvala ti za najljepše muško-ženske razgovore onoga doba..
..neka ostane tako..držimo se...hvala...
...i znaj neopisivo mi fali muško društvo...
PRIJATELJU-...o tebi za sada nemam šta reći...osim...hvala za najbolje djetinjstvo
koje si baš ti upotpunio...sve najbolje...ovaj put ja tebi kažem...
...ali moje je od srca...i možda se jednom vratim...
...ali ne fališ mi.... 
BUMBY- hvala za sve...zaslužuješ riječi "PRAVI MUŠKO" u svakom trenutku...
...jednostavno ostani takav...sve pohvale...i tvoje riječi
koje me uvijek prate "GDJE JE MOJA VOPTA!"...
....hvala i za ispunjenu uslugu...onog dečka... ;)
...hvala bumbaru mekog srca...ne znam šta bih bez tebe..
MACANE- bila su to vremena...hvala ti što sam barem na trenutak uživala...
...hvala što si me baš ti naučio voljeti....
..u zadnje vrijeme nema ni tvog traga..
..kako da te uopće pronađem...
...želiš li uopće i dalje ostati dobar samnom...ja da...
..pa voljela bih da mi se javiš nekad,
ako ti je barem malo stalo jer
te više uopće ne razumijem..
...da opet popričamo..povjerimo se jedan drugome
iako nismo ono što smo nekada bili...hvala...
MAČKICA- svaka čast...legenda si...ti i tvoje provale...
...hvala srcu koje me uvijek nasmije do suza...
...naravno kao i za tvoje povjerenje...
...hvala...što drugo reći...
NLO- hahaha...hiperaktivno moje...hvala i tebi...
ČMIDA-hvala i tebi...
...sjeti se kutije...hvala malena...
BIBA- ...aaaaa...tebe nikako ne mogu zaboravit...
...hvala što vjeruješ u mene...
...što sam...barem kako kažeš...najbolja od svih...
...nikada nisam takav kompliment dobila...
..hvala i na tolikoj brižnosti...hvala brate...
ŽABAC- kre..kre...evo me i do tebe..prijatelj od povjerenja?
...svakako...
...sjeti se... "JA SE SAMO ŠALIM!"
...hvala..
MASLAČAK- ...možda te ne poznam dovoljno da bi pisala o tebi...
..ali napisat ću ono što sam shvatila promatrajući te...
...na pravom si putu...krhka, ali ne želiš da znaju...
...draga...luda...imaš muda...
..ostani takva...
...nemoj da maslačak poput tebe odleprša...
...drži svoje osjetljive latice...
...i..voli sve što imaš..ne puštaj...kao i ja...
..i da..ni tebe nisam zaboravila...
..hvala za ono ljeto ti, čmida & ja..hvala...
MASNI & DEA- ne brinite nisam vas zaboravila...
..hvala i vama...
...shvaćam zašto više nismo onako dobri...
...imate se pravo ljutiti na mene..
..razumijem vas..
..oprostite što nisam jedno vrijeme marila za vas..
..na greškama se uči...
..ja sam svoju lekciju naučila...hvala na onolikoj ljubavi
koju sam na kraju ugasila...
...još jednom...oprostite..voljela bi još jednom kroz sve to
proći, ali ovaj put bi ispravila grešku...
..jer ko zna...možda bi sada bili nerazdvojni...
..ali svejedno hvala...hvala što me još poštujete...
...hvala stari prijatelji moji... RESPECT!
LEPTIRICE- ...nekako se zbližih s tobom u posljednje vrijeme...
..ugodno je biti u tvojoj blizini...
..SIMPATIČNOST-tvoje drugo ime....hvala..
ĐUBRE- e pa došao je i na tebe red...
..možda nismo najbolji, ali bližimo se tome...
...hvala za svaki razgovor...hvala za sve mali...
MUVA- mali zvrk...zar ne...hvala i tebi...
BUBI- da....i ti si među njima...hvala...
CHARLIE'S GIRL- niti tebe dovoljno ne poznam da bi mogla puno pisati, ali čini mi se da si jako draga osoba...ovo ne pišem zato što si mi jednom rekla da za tebe takvo što nikada nitko nije napisao već zato što ja to želim...aj uživaj...
...hvala svima...oprostite što vas nisam sve opisala...ali znajte da i vas volim...čuvam...
...NEDAJTE SE...
...povratak anđela?
...možda...
I LOVE YA ALL!!!!!
